Često čujem kako sagovornici tvrde da je renta koju daje RiTE Ugljevik dovoljna nagrada za opštinu Ugljevik i narod koji živi u njoj, za oduzimanje jedinog resursa koji Ugljevik ima – uglja.
Ne žele da znaju ili ne žele da čuju da cijena trenutno po megavat satu ide i do 400 evra u EU, a znajući da je prosječna godišnja proizvodnja ove termoelektrane 1560 GWh lako zaključimo da su u pitanju milijarde km u zadnjih 20 godina koje su odnešene iz Ugljevika i da nije uporedivo. Nekada smo gradili Tuzlu a danas se grade Banja luka, Laktaši a nama ostaje jalovina, ogroman prazan nenaseljen prostor između Zabrđa i Mezgraje, a ostajemo bez uglja, sa prašinom, kancerom, bez velikih firmi…
Nemamo savremenih regionalnih puteva, prugu nam ukinuli, autoput nas zaobišao u širokom luku iako dnevno magistralom za Tuzlu i obratno prođe i do 15.000 vozila… Jad i čemer. Tih 5-6 miliona rente ne mogu pokriti samo minuse koji nastaju odlaskom stanovništva zbog širenja rudnika. Gubimo naseljenu teritoriju, to su hiljade hektara koji su već ili će biti pod divljom šumom. Ako krene i “komsar-ov” rudnik Istok 2 ostajemo bez ogromnih površina plodnog zemljišta. Slijedi nam sudbina kaubojskih rudnika zlata.
Na fotografiji možemo vidjeti kako bi mogao da izgleda Ugljevik kada jednog dana ostanemo bez rudnika i termoelektrane.
