ZLI ČAROBNJAK I STADO OVACA - predizborna priča

Read Time:2 Minute, 39 Second

Na nekoj prostranoj livadi usred neke ogromne šume, živio je jedan zli čarobnjak. Taj zli čarobnjak imao je veliko stado ovaca. Svakog dana on je imao običaj da pojede po jednu ovcu iz stada. Međutim te ovce su dosta i zabrinjavale čarobnjaka, jer su trčale kroz šumu da vide šta je iza. A on bi zbog toga provodio mnogo vremena pokušavajući da ih uhvati i vrati nazad u stado. Još kad bi ovca, koju je namjeravao da ubije, osjetila to i počela očajnički da se odupire, a njeni krici plašili druge ovce, sve to otežavalo mu je posao još više i nepotrebno oduzimalo dragocjeno vrijeme. Onda se je zli čarobnjak dosjetio i odlučio da bude lukav. Počeo je da razgovara sa svakom ovcom ponaosob i da sa svakom sklapa prijateljstvo.

Jednoj je rekao: „Ti nisi ovca, ti si ljudsko biće kao i ja. Nemaš čega da se plašiš, jer ja ubijam i jedem samo ovce, a ti si jedini čovjek u ovom stadu, a to znači i moj najbolji drug.“

Drugoj je rekao: „Zašto bježiš od mene kao druge ovce. Ti si lav i ne moraš se ničega plašiti. Ja ubijam samo ovce, a ti si moj prijatelj.“

Trećoj je sugerisao: „Vidi, ti nisi ovca, ti si vuk. Vuk koga ja poštujem. Ja ću kao i ranije, nastaviti da ubijam svakog dana po jednu ovcu iz stada, a vuk, najbolji čarobnjakov drug, nema razloga da strahuje.“

Na taj način on je razgovarao sa svakom ovcom i svakoj sugerisao da ona nije ovca, već potpuno drugačije stvorenje koje se razlikuje od svih ostalih ovaca u stadu. Nakon ovog razgovora, ponašanje ovaca se potpuno promijenilo – one su počele mirno da pasu, i nikada više nijesu bježale u šumu. A kada bi čarobnjak ubijao narednu ovcu, mislile su: „Pa, ubio je ovcu, a ja sam – lav, vuk, čovjek… najbolji čarobnjakov prijatelj, nemam razloga za strah.“

Čak ni ovce, koje je ubijao, nisu se više odupirale. On bi samo prišao jednoj od njih i rekao: „O, moj najbolji prijatelju, nismo odavno razgovarali. Dođi u moje dvorište. Treba mi tvoj savjet u vezi stada ovaca.“ I ovce bi ponosno išle u dvorište čarobnjaka. A tamo bi on stvarno pitao svog ‘najboljeg prijatelja’ šta se dešava u stadu. Žrtva bi mu sva radosna pričala o svemu, a zatim bi je čarobnjak mučki ubijao. Pošto je smrt nastupala trenutno, ovca nije imala vremena ništa da shvati.

Čarobnjak je bio veoma zadovoljan i ponosan sa sobom, podigao je samopoštovanje svakoj ovci, a kao rezultat toga one nisu više mislile o neizbježnoj smrti, manje su bile nervozne, uživale su u životu i mirno pasle travu, a i njihovo meso je samim tim bilo daleko ukusnije.

I tako već godinama i godinama zli čarobnjak sa lakoćom upravlja svojim velikim stadom, a najzanimljivije je to da su mu i same ovce počele u tome pomagati. Jer ako bi neka, suviše razborita ovca, počela da pretpostavlja kakvo je pravo stanje stvari, tada bi ostale ovce … pošto su one lavovi, ljudi, vukovi i najbolji čarobnjakovi prijatelji, obavještavale zlog čarobnjaka o čudnom ponašanju te ‘razborite’ ovce.

I već sljedećeg dana zli čarobnjak, sa zadovoljstvom bi je pojeo.

Čiča miča gotova je priča.

Zvuči poznato!