Sportski centar Fudbalskog saveza Srbije u Staroj Pazovi dobio je novog gosta, mladog Đanfilipa Materacija, člana čuvene fudbalske porodice, koji je, vođen majčinim porijeklom i snažnim porodičnim vezama sa Srbijom, donio odluku da u budućnosti nastupa za našu reprezentaciju.
Pred prvo okupljanje kadetske selekcije (U17) i prijateljsku utakmicu protiv Slovenije, mladi ofanzivni igrač Lacija govorio je o emocijama zbog dolaska u Srbiju, porodičnim korijenima, ambicijama, uzorima i želji da što prije postane dio sistema i kulture nacionalnog tima.
Nakon što je prošao kroz ’hodnik rekordera’, upitan je kako se osjeća kao dio srpske reprezentacije.
„Video sam hodnik i slike su ostavile snažan utisak na mene. Nadam se da ću jednog dana i ja da zaslužim da budem na tom mjestu. Takođe se nadam da ću brzo naučiti jezik i da ćemo ove intervjue moći da radimo na srpskom“, rekao je Materaci za Fudbalski savez Srbije.
Koja je bila prva emocija koju je osjetio kada je saznao da će predstavljati Srbiju?
„Kada sam dobio poziv, sigurno da sam bio uzbuđen i mnogo srećan. Srbija spada u red velikih reprezentacija i sama pomisao da bih mogao da igram u srpskom dresu čini me izuzetno srećnim.“
Koliki su uticaj na njegovu odluku da svoju budućnost veže za reprezentaciju Srbije imali tvoja majka, porodica i beogradski korijeni?
„Uticali su mnogo. Moja mama, baka, prabaka… Svi su mi pričali najljepše o Srbiji, učile me jezik, pjesme, tradiciju. Često smo dolazili u Beograd i sigurno da je to mnogo uticalo na moju odluku.“
Kako je izgledao prvi kontakt kada je shvatio da zaista postoji mogućnost da igra za Srbiju?
„Ljudi iz Saveza su zvali mog oca, ja nisam ništa znao o tome. Oni su razgovarali sa tatom i rekli mu da postoji interesovanje Srbije. Kada mi je tata preneo detalje razgovora, bio sam presrećan. Obavestio sam svoje drugove i proslavili smo lijepu vijest.“
Koliko je Srbija prisutna u njihovom porodičnom životu?
„U mojoj porodici se puno priča o Srbiji, o srpskoj tradiciji i istoriji. Mogućnost da predstavljam Srbiju izaziva posebnu emociju, mnogo lijep zadatak. Želja mi je da postanem Srbin 100 odsto, tako da se neki ljudi koji su govorili da nisam Srbin, brzo predomisle.“
Da li planira da unaprijedi znanje srpskog jezika i koliko mu je važno da se što prije uklopi u grupu i okruženje reprezentacije?
„Apsolutno. Spreman sam da krenem i na časove srpskog ako bude potrebe. Mnogo je važno da se što prije prilagodim novoj sredini, da se integrišem i budem dio grupe.“
Zna već nekoliko srpskih riječi.
„Naravno… Znam „kako si“, „ja pričam srpski“, „razumem“, „kuća“… I još mnogo drugih riječi.“
Koliko mu je pomoglo što je odrastao u sportskom okruženju.
„Potičem iz prave fudbalske porodice i svakako da je to uticalo na moj razvoj. Od malih nogu sam odredio čime ću se baviti. Tata je odigrao važnu ulogu jer je uvijek bio prisutan i pratio moje treninge. Takođe i mama koja me podržava u svemu. Uostalom, kao i cijela familija.“
Da li njegov stariji brat Đeremija govori srpski bolje od njega?
„Tako je. On baš dobro govori srpski.“
U Laciju najčešće igra kao ofanzivni krilni igrač po lijevoj strani.
„Kao ofanzivnom bočnom igraču odgovara mi da driblam. Tehnika mi je jača strana, volim situacije jedan na jedan. Naravno, prioritet mi je da budem u službi tima i zato volim da asistiram, a kada se ukaže prilika i da postignem gol.
Njegova majka je navela Sergeja Milinković-Savića kao jednog od Đanfilipovih uzora.
„Pored toga što je moj fudbalski uzor, Sergej je i veliki fudbaler. Dok je igrao u Laciju, bili smo komšije i imao sam zadovoljstvo da ga često viđam uživo. Dopada mi se njegova elegancija kada je u posjedu lopte i sigurnost sa kojom kontroliše igru.“
Pored Sergeja, koga još prepoznaje od srpskih igrača na fotografijama?
„Prepoznajem Grujića, Vanju Milinković-Savića, Nemanju Maksimovića… Zaista sjajna ekipa i nisu slučajno osvojili Svjetsko prvenstvo (za mlade). Bili su veoma jaki.“
Već se nalazi na radaru i seniorske reprezentacije, ali tek treba da se dokaže na velikoj sceni.
„Činjenica da i ljudi zaduženi za A tim prate razvoj igrača iz mlađih selekcija govori o tome da ovde postoji jedan ozbiljan projekat. Za mene je to odgovornost da na terenu pružim maksimum i opravdam ukazano povjerenje.“
Evo šta zna o selektoru seniorske reprezentacije Veljku Paunoviću.
„Znam da je sa omladinskom reprezentacijom osvojio Svjetsko prvenstvo 2015. godine i da sada ima velike ambicije i sa A timom. Veliki trener i sjajna osoba. Saznanje da će pratiti naše nastupe za mene je veliki izazov i zadovoljstvo. Nadam se da ću ostaviti dobar utisak.“
Gol koji je postigao u derbiju protiv Rome posvetio je ocu. Koliko mu znači podrška porodice i kome bi posvetio svoj prvi gol u dresu Srbije?
„Gol protiv Rome je za mene bio mnogo važan. I ne samo za mene, nego i za mog oca. Prvi gol u dresu Srbije želim da posvetim cijeloj mojoj porodici koja mi pruža podršku i koja zaslužuje da joj se odužim na adekvatan način.“
Već razmišlja o debiju za Srbiju.
„Sigurno da ću osjetiti mnogo lijepih emocija. U tom momentu razmišljaću samo o tome kako da pružim maksimum i da uradim sve ono što selektor bude tražio od mene na terenu.“
Da li se sjeća svoje prabake Biserke i kako bi se ona osjećala da je doživjela njegov debi za Srbiju?
„Moja prabaka je bila sjajna žena. Prava Srpkinja. Mnogo mi je pričala o Srbiji i Beogradu. Da može sada da me vidi u opremi Srbije, nema sumnje da bi bila presrećna.“
Za koji srpski klub je navijala prabaka?
„Prabaka je, prije bilo kog srpskog kluba, navijala za Đokovića. A posle toga za Lacio, zbog mene.“
Mladi Materaci u Staru Pazovu dolazi sa jasnim ciljem, da se što prije prilagodi, napreduje i opravda povjerenje koje mu je ukazano. Emocija prema zemlji svojih predaka, snažna podrška porodice i profesionalni pristup obavezama predstavljaju dobar temelj za njegov razvoj u sistemu Fudbalskog saveza Srbije.
Đanfilipo je inače bliski rođak čuvenom fudbaleru Marku Materaciju koji se proslavio igrajući za selekciju Italije i Inter.
autor:
