Period mirnih odnosa između Grčke i Turske nije trajao ni tri godine. Posle razornog zemljotresa u Turskoj u februaru 2023. godine i velike pomoći koju je Grčka potom pružila, dvije susjedne zemlje počele su da se približavaju i u decembru 2023. potpisale Atinsku deklaraciju o prijateljskim odnosima i dobrosusjedstvu. Deklaracija je imala pozitivan efekat na oba naroda – ali sada se čini da je taj efekat nestao.

Tokom tog neobično dugog perioda mira, dvije vlade nisu preduzele neophodne korake za rješavanje grčko-turskih sporova – prvenstveno oko razgraničenja na moru. Zato je sada čak i jedna mjera koja bi, barem teoretski, trebalo da služi zaštiti životne sredine ponovo dovela do tenzija u bilateralnim odnosima.

Povod za nove tenzije bilo je proglašenje dva morska parka u Egejskom moru i istočnom Sredozemlju koje je Turska objavila 15. avgusta. Park na sjeveroistoku Egejskog mora obuhvata zaštićeno područje u vodama između grčkih ostrva Limnos i Samotraki. Južni park nalazi se istočno od Rodosa i obuhvata grčko ostrvo Kastelorizo.

Grčka i Turska već decenijama spore se oko razgraničenja svojih pomorskih granica u Egejskom moru, kao i ekonomskih prava i zahtjeva povezanih s tim granicama, uključujući pravo na eksploataciju resursa poput nafte.

Grčko ministarstvo spoljnih poslova odmah je reagovalo na najavu i proglašenje parkova označilo kao „protivpravno“. Proglašenje turskih morskih parkova u područjima izvan turskih teritorijalnih voda, navedeno je u saopštenju, nema pravno dejstvo.

Grčki premijer Kirijakos Micotakis naglasio je na sednici vlade 24. avgusta da želi da neguje dobre odnose sa susjedima. Međutim, „područja pod grčkim suverenitetom proizlaze iz međunarodnog prava“, rekao je on. Grčka je, dodao je, „u svakom trenutku spremna da ih brani“.

Nadmetanje u zaštiti mora?

Nešto više od godinu dana ranije i Grčka je najavila dva morska parka, na Jonskim ostrvima i u južnim Kikladima – ali unutar grčkih teritorijalnih voda. Turska je tada u jednom saopštenju poručila: „Jednostrane mjere trebalo bi izbjegavati u zatvorenim ili poluzatvorenim morima, kao što su Egejsko i Sredozemno more.“

Ipak, Turska je sada i sama, bez prethodnog dogovora, proglasila sopstvene morske parkove. Morski nacionalni parkovi su velika zaštićena područja na moru, namijenjena zaštiti osjetljivih morskih ekosistema. Međutim, čini se da je zaštita prirode u najavama dvije zemlje imala, u najboljem slučaju, sporednu ulogu.

Kada bi Grčka i Turska zaista bile zabrinute za morski svijet u ekološki osjetljivom Sredozemnom moru, sigurno bi pronašle način da zajednički rade na njegovoj zaštiti. Umjesto toga, proglašavanje morskih parkova izgleda kao nova taktika za pokazivanje dominacije nad spornim morskim područjem – najnovije poglavlje u sporu u Egejskom moru koji traje već decenijama.

Doktrina „Mavi Vatan“

Grčka je uvjerena da Turska morske parkove posmatra kao sredstvo za dovođenje u pitanje suverenih prava grčkih ostrva. Atina strahuje da je proglašavanje dva parka deo turske revizionističke doktrine „Mavi Vatan“, što na turskom znači „Plava domovina“.

Tom doktrinom Turska polaže pravo na isključive ekonomske zone (IEZ) Grčke i Kipra – morska područja u kojima priobalna država ima posebna prava, na primjer u ribolovu ili eksploataciji prirodnih resursa. Pored toga, Ankara dovodi u pitanje i suverenitet nad brojnim grčkim ostrvima i ostrvcima.

Ova doktrina dosad je bila prije svega teorijsko-strateške prirode. Sada se, međutim, kroz zakonske inicijative u turskoj Narodnoj skupštini radi na njenom sprovođenju. Turska namjerava da na taj način formalizuje svoje zahtjeve za većom kontrolom nad dijelovima Egejskog mora i istočnog Sredozemlja.

Vječna prijetnja

Sama Grčka zadovoljna je statusom kvo u Egejskom moru, ali se osjeća ugroženom od strane nezadovoljne Turske, koja je vojno znatno bolje naoružana. Zbog toga Grci intenzivno ulažu u borbene avione, fregate, podmornice i sisteme protivvazdušne odbrane. Nakon što je nekoliko godina znatno manje izdvajala za uvoz naoružanja, Grčka je, prema podacima Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI), od 2021. do 2025. godine zauzimala 19. mjesto u svijetu među najvećim uvoznicima velikih sistema naoružanja.