Stasava generacija mladih majki koje ne znaju da napišu nijednu hemijsku reakciju, ali znaju šta se nalazi u vakcini
Sjećam se života bez interneta, barem u tragovima. Patetičari će reći da su tada rasla zdravija djeca, zdravije ljubavne veze i zdravija ženska tijela. Zločesta kao i uvijek, reći ću da su djeca uvijek bila jednako bolesna, muškarci uvijek jednako lagali, a žene uvijek bile opterećene izgledom, pa su gledale u časopise ili prijateljice kada nije postojao Instagram.
Internet je obogatio moj život i karijeru imam zahvaljujući internetu. Zaista mislim da je to jedan od najvećih izuma ljudskog roda i da je u mnogočemu spasio svijet. Tako će i ostati, dok pripadam manjini koja uspjeva filtrirati informacije i nema dijete koje treba vakcinisati.
Kada se u čovjeku isključi filter za informacije i ne razlikuje naučne činjenice od baljezganja s YouTube-a, nastaje pravi haos.
Teorije zavere do sada su umjele dobro da me nasmeju, ali nakon godinu dana koliko provodim čitajući budalaštine u grupama koje se bave ravnim zemljama, 5G mrežama, nepostojećom koronom, vakcinama i trovanjem živom iz majčinih plombi, postajem očajna i tužna.
Predozirala sam se budalaštinama i već sam danima istinski tužna i zabrinuta za svijet u kom živim.
Rulja iz takvih grupa, a nema ih malo nego stotine hiljada u regiji, mrzi novinare, ljekare i nauku. Svakim danom ih je sve više, sve su bučniji i imaju sve luđe dezinformacije.
Prihvatili mi to ili ne, kod nas raste cijela jedna generacija majki koje djecu liječe savjetima antivaksera, protokolima, čarobnim jodom, sonom kiselinom, izbeljivačem.
Stasava cijela jedna generacija majki koja iz očaja i bespomoćnosti više ne želi da sluša ljekara, nego Helenu s Fejzbuka. Ide cijela jedna generacija mladih majki koje ne znaju da napišu nijednu hemijsku reakciju, ali znaju šta se nalazi u vakcini.
Jesu li za vrijeme nastave iz hemije visile na internetu ili u kafiću, sasvim je svejedno.
Neznanje je nekad bilo blagoslov za onog ko ga nosi. Zato hrišćani i kažu – Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Što manje znaš, manje analiziraš, manje sumnjaš.
Danas se neznanje širi kao pandemija. Neznanjem se danas ponosi. Neznanje danas kompenzira znanje koje se preskočilo u srednjoj školi, kada je kolegica iz razreda koja je danas ljekarka računala hemijske reakcije, a današnja antivakserka turpijala nokte.
Zahvaljujući internetu, antivakserka napokon ima svoju ekipu koja sumnja u sve, osim u YouTube i Facebook. Ljekari, ako pitate nju, lažu uvijek – Facebook nikad. Ako pitate nju, na nama zarađuje farmaceutska industrija, samo ako je vakcina u pitanju.
Nadam se da ću do kraja dana prestati da se nerviram zbog mase koja vjeruje u ravnu zemlju, Helenu, otrov u plombama koje uzrokuju autizam.
I nadam se da ću do kraja ove godine koristiti manje interneta i posjedovati više neznanja o svojim poznanicama koje viđam u grupama gde Pernar liječi autističnu decu.
Da ću do kraja dana skontati – blago siromasima internetom, njihovo je kraljevstvo nebesko.
Autor: Marina Radoš
Izvor: Lola magazin
