Da je ovo zemlja apsurda, to već svi znaju. Ali da živimo u zemlji budala (čast izuzecima) to tek sada vidimo. Dvije strane se bore oko vlasti u Srpskoj. I to ne „da živimo bolje“ ili zbog toga „jer volimo Srpsku“  nego da se oni ustoliče na vlasti! A mi nećemo živjeti ni u jednoj opciji bolje ma koliko god voljeli Srpsku!

Jelena Trivić tvrdi da je „narod pokraden“ ali ne pokraden finansijski kao što i jeste, nego na izborima?!? Znači to što nas kradu 30 godina nije bitno nego je bitno što izbore pokradoše. Kao da su do sada postojali izbori bilo gdje u svijetu koji neko nije pokrao. Počevši od Titovih „ćoravih kutija“ do 110% glasova za korejskog predsjednika Kim Dzon Ila. Dakle pomenuta Trivička „izvede“  30.000 građana na trg da protestvuju, ne protiv siromaštva,korupcije i pljačke građana Srpske nego protiv krađe na izborima. Više od pola tih građana na trgu nema dinara ni 7 dana nakon plate.

Sa druge strane, Milorad Dodik poziva u utorak na miting „podrške istini i očuvanju Republike Srpske“?!? Čekaj, a korupcija? Šećerana? Žitopromet? Glinica? Pruga Bijeljina-Šamac? Aerodrom Trebinje? Borci sirotinja? Akcize i PDV na sve? … Mogli bi nabrajati do utorka. I gospodin Dodik poziva gladni, opljačkani narod da se pobuni i opet ne protiv siromaštva nego zato što njemu „strani plaćenici, Bajden, Bakir… hoče da otmu dizgine iz ruku odnosno vlast. I opet će 50-100.000 gladnih i žednih doći na trg i pljeskati na svaku njegovu izgovorenu riječ i uveče otiči svojoj kući. Hladnoj i oronuloj, jer nema para da kupi pelet od 1.000 km, metar drva od 150 km ili ugalj za 200 km po toni. Kuća mu nema fasadu jer ga kradu 30 godina. Djeci ne može da plati  kartu za prevoz u školu, jer je nekome malo i 100 KM za 3 kilometra do škole… Ali to mu i nije bitno. Bitno je da je sačuvao na vlasti iste one što ga kradu 30 godina, bez obzira kako im se stranka zove.

Živimo u zemlji gdje jedna baba od 80 godina uzme uveče 30.000 KM za odlazak u penziju i ujutro se ponovo pojavi na poslu?!? U državi gdje privatnik narodnim parama kupi jedinu Fabriku šečera u državi i nakon par dana istu isječe u staro gvožđe. Fabriku vrijednu više od pola milijarde KM i nikome ništa. U državi koja ima proizvodnju struje veću za 50% od svojih potreba i kad je cijena megavata i do 1.000 evra u Evropi a naše dvije termoelektrane grcaju u dugovima i već uveliko im se nazire katanac kao vrata.

Život u posljednjih pola godine skoro da je nemoguć u Republici Srpskoj. Cijene životnih namirnica, goriva, komunalija, garderobe i svega ostalog divljaju, a nadležni ne poduzimaju baš ništa da zaštite građane. Plate su podignute za mizernih dvadesetak maraka, kao i penzije, a za hranu je danas potrebno izdvojiti 250 maraka više nego prije tri mjeseca.

Kaiš se priteže na svemu. Sve nezavisne ankete urađene u BiH u zadnjih pola godine pokazuju da prosječna porodica sa jednom platom ne može izgurati mjesec dana i da ta plata koja se u najboljem slučaju kreće oko 1000 KM ne može pokriti ni potrebe za hranom za četvoročlanu porodicu.

Sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao za januar 2022. godine iznosi 2357,04 KM i za 91,37 KM skuplja je od potrošačke korpe za prethodni mjesec.

Sa druge strane prosječna plata isplaćena u Federaciji BiH na kraju 2021. iznosila je 1022 KM i za 23 KM viša je od iznosa u prethodnom mjesecu. Iz navedenih podataka se dolazi do zaključka da pokrivenost sindikalne potrošačke korpe prosječnom platom iznosi 43,36 odsto.

Prilikom izrade sindikalne potrošačke korpe u obzir su uzeti minimalni troškovi života četvoročlane porodice koju čine dvije odrasle osobe i dvoje djece.

Prema izračunu sindikata, porodica u BiH prošloga mjeseca samo za hranu trebala je izdvojiti 1102 KM, dakle 90 KM više od iznosa prosječne plate.

Za stanovanje i komunalne usluge trebalo je izdvojiti 311 KM, odjeću i obuću 320 KM, obrazovanje i kulturu 200 KM, prevoz 138 KM, održavanje kućanstva 120 KM te higijenu i održavanje zdravlja 165 KM.

Sindikati upozoravaju na konstantni rast cijena i izdvajanja za osnovne potrebe. Navode da je u januaru ove godine za potrošačku korpu trebalo izdvojiti 2357 KM, u decembru prošle godine potrošačka korpa iznosila je 2265 KM, u novembru 2190 KM, a u oktobru 2101 KM. To govori da je u tri mjeseca potrošačka korpa poskupjela za vrtoglavih 256 KM.

Takođe sindikati upozoravaju na to da je u 2022. potrošačka korpa 2357 KM, a da je vrijednost potrošačke korpe 2011. bila 1569 KM. S druge strane, prosječna plata te 2011. iznosila je 822 KM, a sada 1022 KM, dakle, zarađujemo 200 KM više i trošimo 800 KM više. Ovo je, podsjetimo podatak za prosječnu platu u BiH, a treba reći da veliki broj građana radi za maksimalno 700 KM mjesečno.

Takođe u BiH je oko 380 hiljada nezaposlenih građana za koje nema podataka kako preživljavaju.

Kada su u pitanju troškovi penzionera njih više niko i ne računa jer se samo čarolijom mogu uskladiti njihove penzije sa troškovima života. Prosječna penzija u Federaciji je 490 KM, a u RS oko 420 KM. Prosječna penzija može pokriti tek potrebe penzionera za lijekovima i plaćanjem komunalija, dok im za život ne ostaje skoro ništa. Samo čarolijom i uz pomoć djece skoro polovina penzionera može preživjeti mjesec.

Ovakvi podatci svrstavaju Bosnu i Hercegovinu među najsiromašnije zemlje svijeta. Prema podacima Ujedinjenih naroda, svako šesto kućanstvo u BiH je siromašno, 15 odsto građana u apsolutnom je siromaštvu, dok je polovina stanovništva na rubu siromaštva.

Sve ovo dovodi do odumiranja zemlje i bijega građana. BiH je tijekom 2021. napustilo oko 170.000 osoba,  a gotovo pola miliona građana otišlo je iz BiH od 2013.

Ovo nije kraj agonije jer se tek najavljuje povećanje cijena svega i svačega, ali ne i cijene rada. Ipak vlastima u BiH ove informacije čini se nisu ni na kraj pameti. Koplja se i dalje lome oko toga ko je predsjednik Republike Srpske, ili nacionalnih interesa, kao i prije trideset godina. Dok narod razmišlja kako preživjeti političke elite sa ekstra zaradama zveckaju oružjem i zamazuju oči narodu da će im drugi i drugačiji nešto uzeti, a ustvari ono što su im oni davno uzeli jeste pravo na dostojan život.

D. Todorović, urednik