
Krajem prošle nedjelje firma Nueva Pescanova objavila je da odustaje od projekta vrijednog 65 miliona evra. Odluci je prethodila petogodišnja pravna bitka s lučkom upravom Las Palmasa na Gran Canariji, gdje se postrojenje trebalo graditi, a kao razlog su navedeni potencijalni uticaji na okolinu.
Iz firme su u saopštenju poručili da su planovi zaustavljeni „isključivo zbog poslovnih i regulatornih razloga“ i nisu isključili mogućnost pokretanja projekta na nekoj drugoj lokaciji. BBC-ju su odbili dati dodatne komentare.
Profesorica: Otvara se ozbiljno moralno pitanje
Projekat je od početka pratio otpor javnosti, dijelom podstaknut i Oscarom nagrađenim dokumentarcem „My Octopus Teacher“ iz 2020. godine. Film je široj publici približio inteligenciju hobotnica i učinio ideju o njihovom masovnom uzgoju neprihvatljivom za mnoge.
Plan za farmu u Las Palmasu predviđao je uzgoj oko milion hobotnica godišnje. Životinje, koje su u prirodi samotne i noćne, bile bi smještene u zajedničke bazene pod stalnim osvjetljenjem, a usmrćivale bi se uranjanjem u ledenu vodu temperature -3°C.
Lindsay Hamilton, profesorica na Sveučilištu York, smatra da takvi planovi otvaraju „ozbiljno moralno pitanje“. Ističe da sve veći broj istraživanja potvrđuje kako hobotnice osjećaju bol i stres te posjeduju elemente svijesti. „Moramo razmisliti o tome da se ovdje radi o intervenciji u živote životinja koje mogu osjećati i razumjeti što im se događa“, rekla je Hamilton.
Nueva Pescanova: Ne prosvjeduju zbog ribe i drugih plodova mora
Njen stav podupire i britanski Zakon o dobrobiti životinja, koji je 2022. dopunjen kako bi uključio glavonošce, kao i naučna procjena iz 2026. koja je zaključila da „postoje snažni dokazi o svjesnosti hobotnica“.
Naučnici upozoravaju i na druge probleme. Držanje velikog broja hobotnica u istom prostoru uzrokuje stres i agresiju, a u jednom istraživačkom centru u Meksiku zabilježen je i kanibalizam kao ozbiljan problem.
Uprava Nueva Pescanove je 2022. godine odbacila kritike i nazvala ih „umjetnom debatom“. Istaknuli su kako niko ne protestuje zbog stotina hiljada tona druge ribe i plodova mora koje firma proizvodi. Njihov glavni argument bio je da bi uzgoj u akvakulturi smanjio pritisak na divlje populacije, iz kojih se godišnje izlovi oko 420.000 tona hobotnica.
„Pogodili smo trenutak“
Ipak, pokušaji uzgoja u drugim zemljama, poput Japana, Australije i Kine, takođe su izazvali negativne reakcije javnosti. To potvrđuje i Strom Peterson, zastupnik u parlamentu američke savezne države Vašington, koji stoji iza tamošnje zabrane. Njegov prijedlog zakona usvojen je 2024. godine bez većih poteškoća. „Bio je to jedan od onih zakona koji su vrlo brzo prihvaćeni.
Očekivao sam da će trebati nekoliko godina da se ideja probije, ali dobila je međunarodni zamah“, izjavio je Peterson. Peterson navodi da je primao pozive podrške iz Velike Britanije, Meksika i Portugala, a ljudi su prikupljali i novac za njegovu kampanju jer su snažno željeli pomoći.
„Pogodili smo trenutak. Film „My Octopus Teacher'“izašao je nedugo prije toga i mislim da se u krugovima za dobrobit životinja stvorio snažan osjećaj o važnosti hobotnica“, rekao je. Nakon Vašingtona, Kalifornija je postala druga američka država koja je zabranila uzgoj hobotnica, a zakon je stupio na snagu u januaru 2025.
„I dalje je moguće da neki drugi plan prođe“
Sličan zakon uskoro bi mogao biti donesen i u Nju Jorku, gdje se čeka potpis guvernerke. Prijedlozi zakona o zabrani uzgoja glavonožaca predstavljeni su i na saveznom nivou u SAD-u, kao i u Meksiku, Čileu i samoj Španiji.
Iako je Nueva Pescanova kao službeni razlog odustajanja navela regulatorne prepreke, globalni talas zakonskih zabrana mogao bi trajno zaustaviti takve projekte. Naučnica Lindsay Hamilton pozdravlja odluku, ali upozorava da je „i dalje moguće da neki drugi plan prođe“.
Aktivisti, koji su prošlog vikenda u Las Palmasu proslavili odustajanje od projekta, vide ovo kao istorijsku pobjedu. Elena Lara iz organizacije Compassion in World Farming smatra da novi pogoni neće biti izgrađeni „ako donositelji odluka poslušaju nauku, poslušaju ljude i vide što se događa u drugim zemljama“. „Želim vjerovati da to nije nemoguće“, zaključila je.
