Problem društvene krize u BiH
0
0
Sve do nedavno, termin “siromaštvo” primjenjivao se u značenju nedovoljnosti prihoda za nabavku minimalne korpe roba i usluga. Danas se uzima da je siromaštvo stanje kada nedostaju osnovne mogućnosti za dostojanstven život. Siromaštvo se manifestuje na razne načine, među kojima su: nedostatak prihoda i sredstava neophodnih da se osigura održiva egzistencija; glad i neuhranjenost, slabo zdravlje, ograničena ili nikakva dostupnost obrazovanju i ostalim temeljnim uslugama; povećana smrtnost; beskućništvo i neadekvatni stambeni uslovi; nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija.
Autor S. Mirković
Nesudjelovanje u odlučivanju i u građanskom, društvenom i kulturnom životu zajednice, takođe, su bitne karakteristike negacije ljudskih prava. Multidimenzionalnost siromaštva kao pojave omogućava nam da o njemu razmišljamo kao o stanju koje karakterišu trajna ili hronična uskraćenost resursa, sposobnosti, mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koji su potrebni za adekvatan životni standard i ostvarenje drugih građanskih, ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih prava.
Mada je utvrđena stopa siromaštva u BiH niža nego što se pretpostavljalo, može se reći da je ugroženost siromaštvom u BiH široko rasprostranjena među stanovništvom, a siromašni su heterogena grupacija, tako da čak i tipično domaćinstvo snosi osjetan rizik zapadanja u siromaštvo.
Dugoročno najteži problem s kojim se suočava Bosna i Hercegovina jeste odlazak mladih i obrazovanih u inostranstvo. Gotovo dvije trećine mladih u zemlji spremni su da emigriraju ako im se ukaže prilika. Uprkos ovom alarmantnom stanju, nijedna vlada u zemlji još nije usvojila, pa čak ni pripremila nikakvu strategiju za sprečavanje «odliva mozgova» i zadržavanje ovog najznačajnijeg resursa svake zemlje.
