Ne smije se lagati, ali se istina može reći na različite načine. I ne mora se reći baš svaka istina – uvijek se može pronaći neka na koju se može i treba usmjeriti pažnja…
Npr, ako vidite poznanika kako ponosno šeta sa sinčićem koji je jedno jako simpatično i dražesno dijete, sa krupnim plavim očima, blistavim osmjehom, ali i “malo atraktivnijim” ušima, nećete pri pozdravu reći “Jao što ti je sin sladak, šteta što je klempav…”. Uvrijediće se čovjek, naljutiće se, ne zato što ste vi rekli neistinu, naprotiv, zna i on kakve mu uši ima sin, ali je on njegov i najljepši na svijetu…
Umjesto toga možete reći “Jao što ti je sin sladak, tako plave oči nisam nikad video!”. Ovakav pozdrav će izazvati sasvim drugačiju reakciju, a vi ništa niste slagali, samo ste pametno izabrali o čemu da pričate.
Ako ubuduće svojim prijateljima budete pričali o tom susretu i o tom malom kao o djetetu “s divnim plavim očima”, i drugi će ga tako percipirati. I ta istina će se širiti. Vjerovatno ste i vi bili u prilici da upoznate ljude koji su bili sve samo ne lijepi, sve samo ne atraktivni. Ali su imali divan smisao za humor, ili su imali divan glas, ili su sjajno svirali gitaru, ili recitovali stihove… I kad ste ih bolje upoznali, njihov izgled vam uopšte nije bio važan, već neki drugi kvaliteti. I često su baš takvi ljudi bili popularni u društvu, jer su ih ljudi voljeli zbog onog nečeg posebnog što su posjedovali…
0
20
20
20
