Izgradnja autoputa Bijeljina–Rača, projekta od strateškog značaja za Semberiju i cijelu Republiku Srpsku, sve više liči na posao koji se radi – “na dnevnicu”. Umjesto ubrzanih radova i ozbiljne dinamike, na terenu se svakodnevno može vidjeti gotovo ista slika: mašine rade od 7 do 15 časova, bez žurbe, bez dodatnih smjena i bez osjećaja hitnosti.
Građani s pravom postavljaju pitanje – da li je moguće da se ovakav projekat realizuje tempom lokalnog gradilišta, a ne kao ključna saobraćajna veza? Posebno ako se uzme u obzir da se sa druge strane granice, u Srbiji, infrastrukturni projekti ovog tipa realizuju u tri smjene, često 24 časa dnevno.
Razlika u pristupu je očigledna. Dok se tamo gradi ubrzano, uz maksimalno angažovanje radne snage i mehanizacije, kod nas radovi djeluju usporeno, gotovo rutinski. Takav tempo neminovno vodi ka probijanju rokova, povećanju troškova i gubitku povjerenja javnosti.
Autoput Bijeljina–Rača nije običan projekat. On treba da poveže privredu, olakša transport i otvori vrata investicijama. Međutim, bez ozbiljnije organizacije i promjene pristupa izvođenju radova, postoji realna opasnost da će ovaj projekat ostati simbol sporosti i neefikasnosti.
Vrijeme je da nadležni odgovore na jednostavno pitanje: zašto se ovdje radi “na dnevnicu”, dok se u regionu gradi punom parom?
Građani ne traže čuda – traže rezultate.
……………………..
D.Mandić / TD portal
