Mehmed Meša Selimović bio je istaknuti pisac iz Bosne i Hercegovine koji je stvarao u drugoj polovini 20. vijeka. Bio je redovni član Srpske akademije nauka i umjetnosti. Ubrojen je među 100 najznamenitijih Srba jer, iako druge vjere, do kraja života se izjašnjavao kao Srbin. O tome govori i ova anegdota iz njegovog života
U sred Zagreba su mu postavili ovo pitanje a njegov odgovor ih je ućutkao sve.
Rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Potom se 1930. godine upisao na studijsku grupu srpsko-hrvatski jezik i jugoslovenska književnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 1934. godine, a od 1935. do 1941. godine je radio kao profesor Građanske škole, a potom je 1936. postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.
“Bosna ga nikada nije prihvatila zbog toga što se nije htio saviti, što je bio svoj,” izjavila je jednom prilikom Mešina supruga, vedra i samosvjesna žena, ćerka generala Kraljevine Jugoslavije. Bila je odana Meši i njegovom stvaralaštvu, umjela je da jasno kaže i pokaže da je spremna da s njim ide i na kraj svijeta. Njeno je ime Daroslava Darka Božić. Valjda će zbog nje Meša napisati „Ko promaši ljubav, promašio je život“.
Meša se toliko zaljubio u Daru da je bio slijep i gluv za sve drugo, jer je znao da je ona za njega – dar od Boga.
Njihov odlazak iz Sarajeva nikog nije uzbudio. Čak je nešto kasnije, nedeljnik „Svijet“ napisao – Ostali smo bez Savića i Repčića, pa možemo i bez Meše Selimovića. To su dvojica fudbalera koji su iz FK Sarajeva prešli u Crvenu zvezdu, za koju je i sam Meša navijao, prenosi Balkanpress.com
Jednom prilikom, na zagrebačkom Književnom kutku, Meši Selimoviću je od strane organizatora postavljeno pitanje od kog se očekivalo da će od Meše izdejstvovati neku vrstu provokacije Jednom prilikom, na zagrebačkom Književnom kutku, Meši Selimoviću je od strane o – Zašto se vi Mehmede Selimoviću osjećate kao Srbin?
Njegov staložen odgovor koji je uslijedio bez razmišljanja utišao je cijelu salu – “Do 1941. sam se osjećao Srbinom, a nisam se pitao zašto. Od 1941. znam zašto sam to.”