Fidel Kastro je imao samo sto i jednu stolicu, na početku svoga prvog braka i na početku socijalizma. Poslije se to promijenilo. I brak. I socijalizam.
Havana. Na sjeveru modro i nepredvidljivo more. Na jugu i na istoku stari grad, nagrižen zubom vremena, slanim zrakom, vjetrovima i zapuštenošću. Na zapadu je moderan grad, neboderski.
Za TD portal sa Kube Obrad Šarac
Ulaz u luku omeđen je srednjovjekovnim starinskim dvorcima od neobrađenoga kamena koji se na blagom sutonskom svjetlu doimaju još ljepšima. Tuneli su ispod rijeka. Jedan je ispod havanskog zaliva. Najljepša avenija u Havani je Peta. Možeš hodati deset kilometara po središnjoj šetnici obrubljenoj zelenilom s obje strane. Tu je i raskošna zelena vila u kojoj je, živjela Fidelova ljubavnica. Na ulicama nema jumbo plakata. Nema ni kućnih ljubimaca, osim iznimno, a onda su to neke potpuno egzotične pasmine novih bogataša.
Kažu da je Kuba u jeku socijalizma bila djevičanski čista. Smatrali su da je svako vlasništvo krađa. Niko u ovome životu ovako ili onako, ništa nema. Fidel je imao samo sto i jednu stolicu, na početku svoga prvog braka i na početku socijalizma. Poslije se to promijenilo. I brak. I socijalizam.
Hotel Occidental socijalistički je mastodont. Čekanje u hotelu dugo traje. Ovdje su svi zaposleni. Samo što rade pomalo. Dvojica stoje i gledaju, dok dvojica kopaju kanal. Tipična socijalistička slika. Nije nam to tako daleka istorija. Čistačica laganim kretnjama, kao da pleše Tai chi, mete prašnjavi tepison. Dva metra iza nje, to isto radi druga. Obje se ogledavaju, pozdravljaju prolaznike, smješkaju se, namiguju hotelskim momcima. Izgleda kao da se igraju pospremanja. Nemaju usisavač prašine. Vježbam se da ništa ne shvaćam ozbiljno.
Ujutro obilazimo najveći trgovački centar na Kubi. Veličine je našeg omanjeg „Eko marketa“, samo što ima poluprazne police s uredno složenim redovima istog. Cijene pića u trgovini i u restoranu su iste, jer su i restorani i trgovine državne. Svaki red čuva jedan čuvar, a na izlazu jedan pregledava sve što si već platio i uspoređuje s računom. Ima se vremena.
Taj kubanski minimalizam, iako to nije njihov izbor, meni je privlačan. Nema nepotrebnosti. Nema suvišaka. Tipična kubanska kuća od pedesetak kvadrata je dvosobna, tipska s trijemom na kojem su tri stolice za ljuljanje. Te iste stolice od drveta ili svinutih cijevi se unesu u sobu u kojoj je uglavnom još samo televizor. Ako netko želi leći, legne na betonski pod. Ako gledaju televiziju, trijem je prazan, pometen vjetrom koji naglo zapuše, opran kišom koja se u trenutku stušti iz goruće jare. Ne može ne bit uredno, kad je prazno. Može se živjeti gotovo bez ičega. I to skoro ništa ipak zatvaraju rešetkama. Aleks kaže, zbog prozračivanja. I još kaže da ljudi samo u Havani zaključavaju vrata. U ostatku Kube nitko ništa ne zaključava. Siromaštvo je nalik na santu leda. Najvažniji se dio ne vidi prostim okom.
Većina bijelog stanovništva legalno je otišla s Kube. Ostali su odlazili Ilegalno. Spas je bilo drvo opleteno konopom na traktorskim gumama. Ostajali su oni koji nisu mogli živjeti daleko od Kube.
Više od trideset godina progonili su i zatvarali svakoga tko je na splavi pokušavao pobjeći u Sjedinjene Države. Oni koji bi se spasili od morskih pasa, talasa i zalivskih struja, u Majamiju bi postali junaci. Jedan dan. Onda su političari dviju zemalja odlučili promijeniti taktiku. A još ima ljudi koji se iščuđavaju apsurdnosti, apstraktnoj umjetnosti i nadrealizmu. Pa dovoljno je malo živjeti i ogledavati se oko sebe. Poslije su im policajci pomagali učvrstiti splav.
Kubanci se pokopavaju o državnom trošku. Čak im i prijevoz do groblja plaća država. Porodica pokojnika plaća samo cvijeće i piće. U glavnoj kapeli upravo ispraćaju jednoga. Nitko ne nosi crninu. Nitko ne plače. Sanduk od sivoga platna s patentnim zatvaračem okolo naokolo. Šarena odjeća, šareno cvijeće. U svemu su inače spori, pa je iznenađenje kojom su ga brzinom ispratili. Ovdje se obavi četrdeset pogreba dnevno. Tu moraju biti brzi. Havana ima tri milijuna ljudi, a nigdje gužve.
Luksuzne grobnice su replike poznatih katedrala. Na glavnoj je aveniji ona iz Siene. U pozadini je Alhambra. Ima čak i jedna prava piramida, i kopija pećine iz Lourdesa. Crkva je dozvolila da se grobnice rade prema vlastitim željama bogataša. Ima i replika dvoraca. Kao u Disneylandu. Ovdje se jasno vidi ogromna ljudska potreba za posebnošću, iako su svi jednako pokojni.
S druge strane grobnice ljubljene Katarine, ljubljena markiza Amelia, koja se zaljubila u Eduarda, siromašnog bratića u trećem koljenu. Da bi dobio pravo da ju zaprosi, otišao je u vojsku i tamo se iskazao. Trajalo je to dokazivanje do njezine četrdesete godine. Amelia je pri prvom porođaju umrla. Zajedno s djetetom. „Eklampsija“, izgovori stručno grobljanski vodič. „Prvi puta su izveli carski rez i prvi puta je pokopana majka s djetetom u istome grobu“, nastavlja vodič. Sad se tu majke dolaze moliti za svoju djecu. Dotaknu kamenu dječju nožicu i kucnu mjedenom alkom o bijeli grob, Amelie Goyri koja je umrla 3. svibnja 1901. Kad su 1914. otvorili grob da u njega pokopaju i njezinoga Eduarda, ustanovili su da tijelo nije raspadnuto, a dijete koje su pokopali uz njezine noge, bilo joj je naslonjeno na srce. Muž joj nikad nije okrenuo leđa. Zato sad svi hodaju natraške, kad se udaljavaju od groba. Uokolo je sve puno zahvala ispisanih na bijelim kamenim pločama. Stablo iznad groba rascvalo se ružičastim cvjetovima.
Trg Revolucije toliko je ružan, ogroman i prazan, da se tu nitko ne može izgubiti. Tu se, podno 183 m visokog idejnog začetnika Revolucije José Martija, održavaju prvomajske parade. Bilo bi ga zanimljivo vidjeti kad se skupi milion ljudi. Okružuju ga ružne zgradurine. Na jednoj Fidelov lik visok šest spratova, na drugoj Che iste visine. Kubanska zastava se vijori na visokom stubu. Trg je pun autobusa s turistima. Svi su autobusi jednaki, kineski, s natpisom Astro.
Havana ima Univerzitet od 1782. Sto trideset hiljada studenata, većinom prirodnih nauka. Imaju svoj kampus, svoju bolnicu, svoje pozorište, kino, svoju sportsku dvoranu. Svi studenti imaju stipendije bez obzira da li žive ili ne žive u Havani.
(putopis info)
