U posljednjih nekoliko godina, interesovanje za eksploataciju litijuma u jugoistočnoj Evropi, naročito na području Srbije i Bosne i Hercegovine, naglo je poraslo. Litijum, poznat kao „bijelo zlato“, ključna je sirovina za proizvodnju baterija za električne automobile i druge moderne tehnologije. Međutim, dok jedni u tome vide ekonomsku priliku, sve je više onih koji upozoravaju na ozbiljne posljedice po životnu sredinu i zdravlje stanovništva.
Autor: Dado Todorov : TD portal
Zagađenje vode i zemljišta
Proces iskopavanja litijuma obično podrazumijeva korištenje ogromnih količina vode i hemikalija koje mogu kontaminirati podzemne i površinske izvore. Studije iz Latinske Amerike, Australije i Kine, gdje se litijum već masovno eksploatiše, pokazuju da kopanje dovodi do isušivanja vodenih rezervi i zagađenja zemljišta teškim metalima poput arsena, kadmijuma i žive. Ovo može uništiti lokalnu poljoprivredu, dovesti do gubitka bioraznolikosti i direktno uticati na sigurnost hrane.
Zdravstveni rizici
Zagađeni vodeni tokovi i zemljište imaju direktne posljedice na zdravlje ljudi. Dugotrajna izloženost teškim metalima povezuje se sa povećanim rizikom od karcinoma, neuroloških bolesti, problema sa bubrezima i razvojnim poremećajima kod djece. Stanovnici u blizini planiranih ili postojećih rudnika litijuma u regionu već su izrazili zabrinutost zbog pojave neobičnih bolesti, respiratornih problema i lošeg kvaliteta vode za piće.
Uticaj na lokalne zajednice
Osim ekoloških i zdravstvenih problema, eksploatacija litijuma može izazvati i socijalne tenzije. Lokalne zajednice često su isključene iz procesa donošenja odluka, a investitori i političari nerijetko ignorišu njihove zahtjeve za zaštitu prirode. Protesti, peticije i blokade postali su svakodnevnica u mestima poput Loznice i Valjeva, gdje se litijumski projekti već godinama najavljuju.
Pravni i institucionalni problemi
Zemlje regiona često nemaju dovoljno stroge zakone o zaštiti životne sredine ili ih ne primjenjuju dosljedno. Nedostatak transparentnosti, korupcija i nedovoljna kontrola rudarskih kompanija doprinose tome da se interesi profita stavljaju ispred zaštite zdravlja i prirode. U mnogim slučajevima, procjene uticaja na okolinu vrše se površno ili se ignorišu rezultati koje pružaju nezavisni stručnjaci.
Ima li održivog rješenja?
Neki stručnjaci ukazuju na mogućnost razvoja „zelenog rudarenja“, koje bi koristilo manje štetne metode i obezbijedilo strožiju kontrolu procesa. Međutim, dok se ne postave jasne garancije i ne izgrade mehanizmi zaštite stanovništva i ekosistema, opravdana je zabrinutost da bi eksploatacija litijuma mogla donijeti više štete nego koristi.
Zaključak
Iako tranzicija ka zelenoj energiji i električnim vozilima zahtijeva litijum, eksploatacija ovog resursa ne smije biti po cijenu zdravlja ljudi i opstanka prirode. Održivi razvoj nije moguć bez poštovanja osnovnih prava zajednica i očuvanja životne sredine. U protivnom, litijum bi mogao postati novo lice ekološke katastrofe, umjesto rješenja za klimatske promjene.
Autor: Dado Todorov : TD portal
Napomena: Preuzimanje teksta je dozvoljeno uz navođenje autora i linka ka originalnom tekstu.
0
20
20
20
