TD Media

TD PORTAL

Tačno Objektivno Pravovremeno informisanje

23. јул 2024.

TD portal

Balkan može bolje

KAKO SU „IVICA I MARICA“ POSTALI „IVICE I MARICE“ ili KAKO SAM UPROPASTIO BAJKU?

0 1
Read Time:2 Minute, 51 Second

Ako ste propustili u školi ili vam baba nije pričala „Ivica i Marica“ je priča koju su napisala braća Grim. To je priča je za djecu o bratu i sestri koje su roditelji ostavili u šumi, njihovoj avanturi sa lošom vješticom u kući od bombona i povratku kući.

 

KOLUMNA

Piše Davor Mandić

 

 

 

Svi ste čuli ili ste pročitali ovu bajku Braće Grim, ili ste bar gledali crtani film ili vam je baba o tome pričala. I svi znate o tome sve. Ili bar mislite da znate? I mi smo mislili da znamo sve.  A onda je uslijedio javni poziv Ugljevičkog CZK „Filip Višnjić“ na besplatnu DJEČIJU predstavu, (zašto naglašavam „dječiju“ ) Prosto, opšte je poznato da su za glumce djeca najteža publika. Teško ih je slagati. Djeca osjete sve. I kad iz farbaš i kad govoriš istinu.

 

 

A da su kreatori ove predstave pokušali da farbaju djecu, jesu. Povedem klinca od 5. godina na pomenutu predstavu. Bolje nego da gleda na mobilnog nekog otrcanog Bijeljinskog youtubera. I tu se prevarim. Sam sebe. Mislim razumijem se u glumu. Glumim već 20 godina, što ženi, što šefovima, što po komšiluku. Elem, Krenu predstava, na scenu izađe Ivica a za njim Marica. Ok. A onda za njima još jedna Marica i još dvojica Ivica?!? I kao šlag na tortu Vještica. Ali ne jedna, nego 6 komada. Slovima i brojem! Pita me klinac šta je ovo? Pitam koje? Pravim se nevješt. Kaže mi „Odakle ovoliko vještica? Što se sva djeca zovu Ivica i Marica?“ Šta da mu odgovorim? Pjesnička sloboda? Mali je on za slobodu. Rekoh, tek mu je 5 godina. Nadasve na binu izleteše neke ptice, bube šta li? Oduzeše pola predstave svojom pričom koja je ravna ekspozeu nekog političara sedamdesetih godina dvadesetog vijeka na plenumu CK. Dosadno i nebitno. Šta je autor htio da kaže? Srećom predstava nije dugo trajala, samo pola sata. I onda autor predstave lično započe aplauz i djeca nastaviše sa istim. I to je to?

 

Koliko se razumijem u dječije predstave, one trebaju ili da zasmiju djecu ili da ih edukuju. Smijeh nisam čuo tokom predstave. Istina ni pola dijaloga se nije čulo, ozvučenja nije bilo. Neki klinac u ćošku puštao neku muzičku podlogu na laptopu, kao da je nijemi film. Zamislio sam Kristinu na klaviru u „Maratonci trče…“ Ta podloga povremeno je zagušivala ionako tihe glumce. Ali nisu ni djeca nešto naučila iz svega. Osim ako pisac nije hteo da nam kaže da su danas sva djeca Ivice i Marice odbačene od roditelja u šumu zvanu internet. Gdje ih čekaju vještice. I da se mogu spasiti samo tako što će Marica spasiti Ivicu. Jer eto Ivica je kao muškarac dvadeset prvog vijeka nesposoban za život, pa ga mora žensko spašavati. Feminizam na mala vrata. Ali da je to mislio autor on bi nam to i rekao, vjerujem.

 

Bilo kako bilo. Mislim da neću ići na sledeću predstavu ako to bude „3 praseta“ vjerovatno će se to pretvoriti u farmu prasadi i čopor vukova! Kako tek to da objasnim malom. E da, što se tiče malih i velikih glumaca u ovoj predstavi, mislim da su položili ispit. Nije do njih. Do autora je.

 

Mislim, realno. Nemam ništa protiv predstava u CZK. Ali treba imati mjeru. Bolje je kvalitet nego kvantitet. Bolje ništa nego išta! Sloboda umjetnika je bezgranična, ali dječiji um nije.

 

*fotografije preuzete sa interneta

Happy
Happy
0 %
Sad
Sad
0 %
Excited
Excited
0 %
Sleepy
Sleepy
0 %
Angry
Angry
0 %
Surprise
Surprise
0 %

Average Rating

5 Star
0%
4 Star
0%
3 Star
0%
2 Star
0%
1 Star
0%

Оставите одговор

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

Pin It on Pinterest

error: Sadržaj zaštićen autorskim pravima. Za eventualne sporove zadužen je sud Velike Britanije