Grčka zatvara vrata migrantima

Micotakisova vlada podsjeća da je ilegalni boravak krivično djelo koje podrazumijeva zatvorsku kaznu do pet godina ili mogućnost brzog deportovanja bez identifikacije u zemlju porijekla. Razlog je opasnost od nove migrantske krize jer sa libijske obale na Krit svakodnevno stižu čamci sa stotinama migranata koje trgovci ljudima plaćaju i po 4.000 evra, a ostaju nezaštićeni na otvorenom moru, gdje ih spasava obalska straža. Od početka godine je više od 16.000 migranata nezakonito ušlo u zemlju, dok se samo na Kritu iskrcalo oko 9.000. Taj broj svakodnevno raste, prošle nedjelje stizalo ih je nekoliko stotina dnevno, a tokom vikenda 2.000, što je lokalnim vlastima stvorilo veliki problem. Naime, nema dovoljno smještajnih kapaciteta, osoblja i resursa… Posledica toga je da se migranti sporo prebacuju u kampove u unutrašnjosti zemlje, a svojim boravkom izazivaju negodovanje lokalnog stanovništva koje jasno poručuje da migrante ne želi ponovo u svom okruženju. Očigledno, prethodna migrantska kriza, koju su grčka ostrva iznijela na svojim plećima, nesebično pomažući ljudima iz čamaca, predugo je trajala, donijela je ekonomske posledice i počela da izaziva otpor lokalnog stanovništva.

Grčka vlada je, s obzirom na to da na nedovoljno kontrolisanoj libijskoj obali prelazak u Grčku i dalje u Evropu čeka još tri miliona migranata, odlučila da uvede hitne mjere kako bi zaštitila svoje granice. Sem suspenzije zahtjeva za dobijanje azila, o čemu je u parlamentu vođena burna rasprava i Micotakisovoj vladi upućeno niz optužbi da ovim amandmanom krši Ustav i ljudska prava, odluka je da se migranti ubrzano prebacuju u prihvatne centre zatvorenog tipa od kojih je najveći Malakasa na Atici. Na Kritu, gdje nema prihvatnih kapaciteta, planira se izgradnja novog kampa zatvorenog tipa u kojem će migranti boraviti do deportacije. Takođe, nastaviće se napori da se Libijom postigne validni sporazum o jačoj kontroli obale, odnosno zajedničkom patroliranju i vraćanju čamaca čim se približe međunarodnim vodama. Dakle, prvi korak bi bio postavljanje ratnih brodova blizu libijske obale, korišćenje većeg broja patrolnih čamaca i dronova za nadgledanje čamaca.

Sastavni deo narednih mjera vlade je jačanje politike obeshrabrivanja kroz preispitivanje i drastično smanjivanje beneficija koje migranti imaju, o čemu je novi ministar za migraciju i azil Tanasis Plevris obavestio i EU.

„Ministarstvo za migraciju nije hotel u kojem migranti na meniju četiri puta dnevno imaju tri različita jela, a ako dobiju azil, imaju i dodatak od 75 evra dnevno”, kaže Plevris i očigledno se previše ne uzbuđuje zbog optužbi da trenutno, migranti na Kritu ponovo žive u nehumanim uslovima, njih 850 u hali u kojoj je i više desetina žena sa bebama.

Njegova desničarska orijentacija nije strana grčkoj javnosti, ali je pitanje koliko će sve predložene mjere, posebno uskraćivanje azila na tri mjeseca, pravno biti održive.

Grčka je zabrinuta jer ako se nastavi iskrcavanje nekoliko stotina migranata dnevno, situacija može da izmakne kontroli i zato, kako kaže ministar, svako kome ne bude odobren azil, a ostane u Grčkoj – čini krivično djelo za koje je predviđena kazna od pet godina zatvora bez mogućnosti uslovnog otpusta, pri čemu je jedina opcija migranata da sarađuju i vrate se kući. I ova odluka može da bude sporna jer je prema međunarodnom pravu nemoguće nekog deportovati iz zemlje bez prethodnog utvrđivanja razloga i uslova zbog kojih je napustio domovinu, odnosno ad hok mu uskratiti pravo na provjeru i podnošenje zahtjeva za azilom. Sporno je i pitanje deportovanja jer ako je riječ o Libijcima, ustanovljeno je da su u tamošnjim logorima bili izloženi torturi.

Teško je precizirati kakav je za Grčku izlaz iz situacije koja će se sigurno dalje komplikovati i opterećivati ovu državu i da li će ovo biti početak nove migrantske krize. EU pokazuje spremnost da se uključi, da momentalno pomogne izgradnju kampova u Grčkoj, što bi bilo humanitarno korisno. Sve ostale mogućnosti su pod znakom pitanja ili na „dugačkom štapu” jer relokacija migranata ide sporo i nailazi na otpor u pojedinim evropskim zemljama, pomoć Fronteksa i energične mjere tokom patroliranja su moralno osjetljive, pitanje azila pravno sporno.