Samo se đubrad i nikogovići, poput Bakira Hadžiomerovića i sličnog ološa, ismijavaju sa srpskim žrtvama

Za TD portal piše: Nebojša Vukanović

Brojni mediji, štampa i javne ličnosti u Hrvatskoj i dalje likuju i ismijavaju sa srpskim žrtvama i najvećim etničkim čišćenjem nakon Drugog svjetskog rata, kada je iz Republike Srpske Krajine tokom „Oluje“ protjerano 250 000 ljudi u nekoliko dana, a više od 2000 ljudi ubijeno, od čega više od 500 žena, stotine djece i staraca.

U Plavnom kod Knina ubijeno je 20 civila, u Varivodama 17, u Uzdolju  i Vrbniku 11, Golubiću 8, Gruboru i Kistanju 6, i gotovo da nema sela u okolini Knina u kome su nakon „Oluje“ ostali starci i civili a da nije bilo madovnih ubistava, koja su trajala sve do kraja septembra 1995. godine i za koje niko nije odgovarao, a kuće i sela su paljena sve do kraja 1995. godine.

Brutalno su ubijene i osobe sa smetnjama u razvoju i mentalni bolesnici u Dvoru na Uni, sve je urađeno u zaštićenim UN zonama, uz asistenciju vojnika i pripadnika UN misije, koji su se povukli pred početak Oluje, a posle završetka akcije nijemo posmatrali masovne ratne zločine, ubijanje Srba, paljenja njihovih sela i kuća, rušenje groblja i zatiranje tragova života jednog naroda na ovim prostorima, koji je nestao nakon 8 vjekova.

Manstir Krka, koji je sagrađen uz pomoć cara Dušana i njegove sestre Jelene Šubić 1345. godine, kao i manastir Krupa, Dragović iz 14-og vijeka i  druge svetinje svjedoče da je srpski narod ovdje živio vijekovima.

Gotovo da niko u Sarajevu nije osudio najveće etničko čišćenje i brojne ratne zločine tokom i nakon Oluje, jer su Srbi dehumanozivani, ali je sramno da postoje mnogi koji likuju, poput ljudskog đubreta i ološa Bakira Hadžiomerovića, propalog novinara i žrtvovanog kandidata SDP-a za člana Predsjedništva BiH, koji  se u serijama na tvitu rugama žrtvama objavljujući statuse i fotografije traktora.

Ništa od njega nije bolji radikal u fotelji člana Predsjedništva BiH Denis Bećirević, koji pokušava biti veći Alija od Bakira, koji se nekako suzdržao da javno ne pjeva i ne slavi stradanje Srba, ali je dao sebi za pravo da drži slovo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću šta treba da radi i govori, umjesto da je bar ćutao ako ne može da saosjeća sa srpskim stradanjem i žrtvama.

MTV Igman i drugi mediji iz Federacije obilježavanje stradanja Srba nazivaju „skandaloznim“ postavili su pitanje zašto se slavi u Prijedoru, u kome se dogodilo stradanje Bošnjaka 1992. godine, ne pomenuvši da je Oluja najveće etničko čišćenje jednog naroda u Evropi sa 13 000 kvadratnih kilometara, nakon Drugog svjetskog rata.

Svako treba da odgovara za počinjeni zločin, i možda bi zbog kontinuiteta hrvatskih zločina nad Srbima bilo pametnije i simbilično da je obilježavanje održano u Mrkonjić Gradu, gdje je 1996. godine otkrivena masovna grobnica sa 181 posmrtnim ośtatkom ubijenih civila i zarobljenika od strane Hrvatske Vojske nakon okupacije grada u jesen 1995. godine.

Kakav treba biti nečovjek pa se rugati, likovati i nepoštovati masovno stradanje jednog naroda, ubijanje više hiljada i progon 250 000 ljudi, i kako je moguće da ovakvo sramno, primitivno i prostačko ponašanje Bakira Hadžiomerovića i sličnih prolazi bez ikakve javne osude i ograđivanja od ološa u Federaciji?

Šta bi bilo kada bi neki srpski političar ili novinar objavljivao fotografije Srebreničana na kamionima ili generala Ratka Mladića u autobusu 11-og jula, sprdao se, ismijavao i likovao o stradanju nedužnog naroda i Bošnjaka 1995. godine, kakva bi se hajka pokrenula, sudski procesi i kampanja? Da li su Srbi toliko dehumanozivani, medijski kolektivno satanizovami i niže vrijednosti da se smatra da ih je legitimo ubijati, slaviti njihovo stradanje, i da treba stalno da se klanjamo i izvinjavamo, iako smo za slobodu svih balkanskih naroda podnijeli najveću žrtvu u dva svjetska rata i dali 2 miliona žrtava gradeći državu svima osim sebi.

Pokoj duši svim nedužnim žrtvama, ali  ovakvo drsko i sramno ponašanje Bakira Hadžiomerovića i sličnih, kao i sramno ćutanje većine na njihove nrljudske uvrede i ponašanje, gledanje i poštovanje samo u žrtve svog naroda a nepoštovanja i prezir tuđih žrtava, ne vodi katarzi i pomirenju već novim napetostima i tenzijama, a to nikako nije dobro.

Nebojša Vukanović