Poznata bajka „Lepotica i zvijer“ uz koju su mnoge generacije odrastale, a kompanija Dizni više puta ekranizovala, zapravo je istinita priča. Spisateljica Gabrijel Suzan de Vilnou prvi put je objavila ovu priču davne 1740. godine u Francuskoj i bazirala je na stvarnim likovima.
Zvijer iz bajke je muškarac po imenu Petrus Gonsalvus, rođen 1537. na Kanarskim ostrvima, koji je bolovao od hipertrihoze ili sindroma vukodlaka – tada nepoznate i neizlječive bolesti.
Gonsalvus je imao tešku sudbinu. Još kao dijete od 10 godina bio je zarobljen i u kavezu poslat na francuski dvor kao poklon za krunisanje kralja Henrija II.
Henrik II je, međutim, otkrio da je Petrus Gonsalvus imao tihu i smirenu narav i odlučio je da ga pretvori u pravog gospodina. Na kraljevskom dvoru, Gonsalvus je naučio da govori, čita i piše na tri jezika i vrlo brzo je postao ugledan član kraljevske palate sa privilegijama tadašnje aristokratije.
Nakon smrti Herija II, francuski prijesto zauzima kraljica Katarina di Mediči, njegova supruga, koja je važila za osobu teške naravi. Ona je, iz sumnjivih pobuda, kreirala planove za ženidbu Gonsalvusa.
Priče sa kraljevskog dvora koje su tada kružile odnosile su se na to kako je kraljica smatrala Gonsalvusov brak zabavnim kao i da bi voljela da vidi djecu koja boluju od hipertrihoze.
Kraljičini planovi su se na kraju obistinili. Gonsalvus je oženio djevojku koja je bila kraljičina imenjakinja i sa njom proveo 40 godina u braku tokom kojeg je rođeno sedmoro djece. Nažalost, četvoro djece je bolovalo od sindroma vukodlaka. Gonsalvus je postao atrakcija na evropskim dvorovima.
Posjećivao je kraljevske palate i na taj način zarađivao za život. On i njegova porodica postali su surova zabava monarsima i dvorskoj sviti. Ova sudbina nije mimoišla ni njegovu djecu. Većina je poslata kao poklon evropskom plemstvu i bila tretirana kao kućni ljubimci, a ne kao ljudi.
Situacija je bila veoma čudna. Oni nisu bili ni zatočeni ni slobodni ali su bili plaćeni, objašnjava Roberto Zaperi, italjinaski istoričar i Gonsalvusov biograf. Iako su živjeli komforno i zvanično imali dobar društveni status, Gonsalvusovi nikada nisu u potpunosti bili tretirani kao ljudi.
U humanoj i civilizovanoj Evropi tog doba, Petrus Gonsalvus je umro bez poslednjeg pomazanja sveštenika.
Hipertrihoza je rijetko zdravstveno stanje koje i dalje zbunjuje naučnike. Nasledna kožna bolest izaziva prekomjerni rast dlaka na cijelom telu, osim na dlanovima i tabanima.
Rast dlake posebno je izražen na licu, ušima i ramenima, a pojedinac može imati i deformitete lica i zuba, što mu daje „zvjerski“ izgled. To je genetsko stanje, pa je velika vjerovatnoća da će je neko sa „hipertrihozom“ prenijeti na svoju djecu – baš kao i Gonsalvus. Iako za nju nema lijeka, simptomi se mogu ublažiti uklanjanjem dlaka.
(Espreso/Srbijadanas/DČ)
