
Majevica, pitoma planina u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, u svom podnožju otkriva opštinu Lopare, okruženu njenim blagim obroncima i gustom šumom. Međutim, idilična slika ugrožena je planovima o otvaranju rudnika litijuma.
Kao odgovor na najavljeno otvaranje rudnika litijuma, Andrijana Pekić je osnovala Udruženje građana „Čuvari Majevice” uz pomoć četvoro prijatelja, krajem novembra 2023. godine. Sve je počelo tako što je ova profesorica Srpskog jezika i književnosti, sa adresom u Ugljeviku, a porijeklom iz Lopara, odlučila da preuzme inicijativu.
„Prvo što smo uradili kao Udruženje je to da smo stupili u kontakt sa udruženjem iz Bijeljine ‘Eko put’ i sa Snježanom Vujić. Oni postoje već 25 godina i imaju mnogo iskustva, pitali smo ih da li nam mogu pomoći, što su i učinili. Potpisali smo sa njima memorandum o saradnji i tada smo krenuli u borbu. Onog trenutka kad smo dobili rješenje o registraciji, podnijeli smo Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinastvo i ekologiju RS inicijativu za proglašenje zaštićenog područja parka prirode na Majevici”, priča nam Andrijana.
Zatim su čekali da od Republičkog zavoda za zaštitu kulturo-istorijskog i prirodnog naslijeđa dobiju stručno mišljenje da li stvarno na planini Majevici postoje vrijednosti koje bi trebalo da se zaštite. Andrijana pojašnjava kako je došao tim ljudi iz Zavoda te su zajedno sa njima otišli na Majevicu. Tamo su se oduševili biljnim i životinjskim bogatstvom, kao i ljepotom Majevice. Zanimljivo je da je u prostornom planu Republike Srpske, pisanom 2013. godine, navedeno da planina Majevica ima vrijednosti, ne samo u biodiverzitetu, nego i kulturno-istorijskom smislu, počevši od samih stećaka.
„Upravo još jedan od ciljeva našeg Udruženja jeste da se svi ti potencijali, i turistički i prirodni, iskoriste maksimalno, a da mi zajedno sa našim aktivnostima i kroz povezivanje sa lokalnom zajednicom i sa drugim udruženjima idemo u tom pravcu. Potrebno je da se prvo zaštiti to područje i da se dobije status parka prirode, zatim da se razvija i da se koriste svi ti potencijali koje ima planina Majevica. Imamo čak i izletište ‘Busiju’ koja će sigurno biti pravi biser kada taj projekat dođe u posljednju fazu”, kaže Andrijana.

Da bi Majevica dobila status parka prirode, Udruženje „Čuvari Majevice” imaju 24 mjeseca da organizuju sva potrebna ispitivanja. Predsjednica ovog Udruženja priča da je do sada završen jedan dio istraživanja te da se ona nastavljaju u aprilu. Svi nalazi će biti objedinjeni u jednu studiju koja mora da sadrži sve vrijednosti planine Majevice: stećci, turistički hidropotencijali, banjski potencijali, mineralni izvori i slično.
„Kad se uradi ta studija, ona se predaje Vladi RS i ona je ta koja daje status zaštićenog područja. Nažalost, svjesni smo da pojedina ministarstva u našoj vladi idu u pravcu otvaranja rudnika, misle da je to profitabilnije, ali mi se borimo da dokažemo da to nije dobro ni za našu lokalnu zajednicu, a ni za samu državu”, ističe Andrijana.
„Ekonomska isplativost ne postoji”
Otvaranje rudnika litijuma nosi sa sobom niz potencijalno ozbiljnih posljedica, koje su izazvale zabrinutost lokalnog stanovništva i ekoloških udruženja.
„Osnovni i prvi razlog jeste to što je kod nas rudna renta tri odsto. Od te rudne rente se ne može razviti lokalna zajednica, a kamoli da to bude dovoljno za regiju ili nivo entiteta, države. Ekonomska isplativost ne postoji, ne može nam niko reći da mi zaustavljamo razvoj Republike Srpske. Rudna renta je jedna od najmanjih mogućih u svijetu, čak je i u afričkim zemljama 13 odsto. Naši ministri kada pričaju o razvijenim evropskim zemljama kao što je npr. Norveška, treba da znaju da je u Norveškoj rudna renta 78 odsto i oni mogu da žive od toga. Dokazano je da litijuma ima svugdje više nego u Bosni i Hercegovini, počevši od Portugala, Njemačke, Austrije. Zašto oni ne otvaraju rudnike u svojim zemljama, ako je to toliko prosperitetno kao što tvrde naša ministarstva i Vlada, zar to nije malo čudno?”, pita Andrijana.

Drugi razlog za zabrinutost jesu velike količine sumporne kiseline koje se koriste da bi se izdvojio litijum, kao i njen uticaj na okolinu.
Veliko nepovjerenje imaju i sami građani, posebno jer je peticija za odustajanje od rudnika skoro pa ignorisana od velikog broja narodnih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
„Ne vjerujemo našim institucijama zbog toga kako su se sramno ponijeli prema Prijedlogu deklaracije o protivljenju otvaranju rudnika litijuma na teritoriji opštine Lopare. Od 64 poslanika koja su bila prisutna tu, glasalo je za samo njih 21, a niko se nije udostojio ni da glasa protiv, niti su bili suzdržani, nego su bukvalno izignorisali taj Prijedlog. To je jako porazno i ponižavajuće kako oni odgovaraju na građansku inicijativu, a upravo oni su naši predstavnici koje smo mi birali”, kaže Andrijana.
Potrebno je progovoriti
Predsjednica „Čuvara Majevice” kaže da će 12. marta u 17.00 sati organizovati javni skup u Centru za kulturu i informisanje u Loparama. Poziva sve građane Lopara i regije da dođu i javno se usprotive rudniku litijuma, kao što su do sada mnogi već uradili.
„Podršku od građana imamo, ta podrška uvijek tu, ali kad se treba javno oglasiti, narod je jako uplašen i to je opet jedan od pokazatelja koliko se u našoj državi ne poštuju zakoni, koliko u našoj državi ne smijete reći ono što mislite, koliko morate da budete u skladu sa vladajućim strankama i vlasti, i da pričate samo ono što njima odgovora. Kako da vjerujemo da će u našoj državi bilo šta da se radi po zakonu i da se neki standardi poštuju kada mi kao stanovnici Bosne i Hercegovine i Republike Srpske otvoreno ne smijemo da kažemo šta mislimo? Niko ne želi da sutra bude otrovan, niko ne želi da se raselili, niko ne želi da napusti svoje ognjište, ali to javno ne smije da kaže jer se boji odmazde, a mi smo svjedoci da se to često dešava”, priča nam Andrijana.
Udruženje građana „Čuvari Majevice” planiraju da nastave svoju borbu i dalje, u čemu će im svako biti potrebna pomoć svih građana.
„Snaga je u narodu uvijek bila i uvijek će biti”, zaključuje Andrijana Pekić.
Piše: Aleksandra Đukić; Fotografije: Aleksandra Đukić, privatna arhiva