Vrijeme je da se suočimo s neugodnom istinom — Bosna i Hercegovina, onako kako je danas ustrojena, jednostavno ne funkcioniše. Vladina struktura pretvorila se u složen i neučinkovit sistem, a tvrdnje o demokratiji dovodi u pitanje činjenica da zemljom u konačnici upravlja strani visoki predstavnik. Istorijske ogorčenosti su duboke, a etničke i političke podjele i dalje snažno određuju društveni život. Bošnjaci, Hrvati i Srbi ne vjeruju jedni drugima — i teško je očekivati da bude drugačije nakon vijeka neprijateljstava, sukoba i promjenjivih granica.
Piše: Rod Blagojevich, The Washington Times
Prošle je nedjelje Milorad Dodik, čelnik SNSD-a i predsjednik Republike Srpske, ponovo pozvao na stvaranje zasebnog hrvatskog entiteta unutar BiH. Njegov prijedlog, koji odražava bojazan od stvaranja centralizirane, bošnjački dominantne države, temelji se na ideji da stabilnost može biti postignuta samo ako sva tri konstitutivna naroda dobiju pravo na istinsko samoodređenje — bez dominacije jednih nad drugima.
U tom kontekstu, Dodik predlaže podjelu Federacije BiH na dvije cjeline — bošnjačku i hrvatsku. Gotovo tri decenije nakon što je Dejtonski mirovni sporazum zaustavio rat, Bosna i Hercegovina i dalje je politički disfunkcionalna, društveno fragmentirana i ekonomski zaostala. Poslijeratni okvir, nametnut izvana, nije uspio stvoriti stabilnu i funkcionalnu državu.
Zapadni pokušaji centralizacije vlasti dodatno su narušili autonomiju srpskog i hrvatskog naroda. Rezultat je još dublje podijeljeno društvo, u kojem tri zajednice žive u gotovo odvojenim svjetovima. Politički sistem temeljen na prisilnom konsenzusu i vetima pretvorio se u trajnu blokadu. Dodatni problem predstavlja činjenica da zemljom faktički ne upravlja volja građana, nego međunarodni visoki predstavnik koji može smijeniti legitimno izabrane političare.
Ovakvo stanje nije održivo. Regija je i dalje osjetljiva, a bez jasnog rješenja koje bi omogućilo istinsku autonomiju sva tri naroda, Bosna i Hercegovina rizikuje nove napetosti.
Rješenje bi, prema Dodiku i nekim analitičarima, moglo biti novo ustavno uređenje – stvaranje tri autonomne jedinice za Bošnjake, Hrvate i Srbe, unutar labave konfederacije.
Takav model ne bi značio raspad države, već pragmatičan pristup upravljanju, sličan međunarodnim mirovnim dogovorima poput Abrahamovih sporazuma koje je potaknula Trampova administracija. Dejtonski sporazum zaustavio je rat — to mu je neosporna zasluga — ali nikada nije bio zamišljen kao trajni okvir za funkcionisanje države.
Trenutno BiH ima dva entiteta: Federaciju (pretežno Bošnjaci i Hrvati) i Republiku Srpsku (pretežno Srbi). Hrvati već dugo tvrde da su u Federaciji politički nadglasani od brojnijih Bošnjaka, što je potaknulo opravdane zahtjeve za trećim entitetom.
Stvaranje tri autonomne jedinice omogućilo bi svakom narodu visok stepen samouprave u kulturi, obrazovanju i unutrašnjim poslovima, dok bi središnja vlast zadržala ograničene nadležnosti — vanjsku politiku, monetarni sistem i granice. Time bi se smanjile napetosti i ojačala odgovornost unutar svake zajednice.
Svaka bi skupina imala interes očuvati mir na svom području, uz manji strah od dominacije drugih. Time bi se istovremeno odgovorilo na pritužbe Hrvata i Srba te stabilizovala Federacija, koja se već godinama bori s disfunkcionalnošću trostrukog suživota.
Republika Srpska već danas ima visok stepen autonomije, no njene nadležnosti često osporava ured visokog predstavnika, čije se odluke sve češće doživljavaju kao političke intervencije.
Prava reforma zahtijeva stvarnu i ravnomjernu autonomiju svih naroda. Model triju entiteta podsjetio bi na pristupe iz mirovnih procesa na Bliskom istoku — realistične dogovore koji ne brišu razlike, nego stvaraju prostor za suživot i saradnju u zajedničkim interesima poput trgovine, sigurnosti i razvoja.
Naravno, takav model nosi rizike. Ključno bi bilo zajamčiti zaštitu manjina, slobodu kretanja i izražavanja u svim dijelovima zemlje. Uklanjanje ureda visokog predstavnika bilo bi nužno, dok bi međunarodni akteri — SAD, EU, Rusija i Mađarska — mogli pomoći u posredovanju i poticanju istinski domaćeg, demokratskog procesa.
Jasna perspektiva članstva u Evropskoj uniji mogla bi poslužiti kao snažan poticaj za dogovor. Bosna i Hercegovina više ne može priuštiti još jednu deceniju političke stagnacije.
Etničke podjele neće nestati same od sebe — ali se mogu upravljati pametnije. Umjesto da se nameće utopijsko jedinstvo, Bosna bi trebala graditi sistem koji prihvaća svoju složenost. Formaliziranjem tri autonomna entiteta u okviru funkcionalne konfederacije, zemlja bi napokon mogla pronaći model koji odražava njen stvarni identitet i stvara temelje za dugoročan mir.
Rod Blagojevich bio je guverner savezne države Illinois (2003.–2009.).
Piše: Rod Blagojevich, The Washington Times
