Među milionima dokumenata CIA-e, obavještajne službe SAD-a, pronašli smo izvještaje ‘dubokog grla’ iz vrha sovjetskog Politbiroa gdje se Josip Broz spominje pod ruskim imenom, pišu 24 sata.
Gdje je porijeklo raširene zablude, prema kojoj je „lažni Tito imao sve prste, a pravi nije imao srednji prst“? Ako se pažljivo pročita policijski karton ispisan nakon hapšenja Josipa Broza 1928. godine – pri čemu je žandar Anzulović primijetio da Broz ima „zlu ćud“ – vidjet ćemo da tadašnji političar (u slobodno vrijeme bravar) ima „brazgotinu na srednjem prstu“. Nije poznato je li brazgotina nastala u ratu ili prilikom rada na nekom stroju, ali Broz je tokom života skupio dosta ozljeda, od rane nastale kad ga je Čerkez u Prvom svjetskom ratu probio kopljem do metalne piljevine koja mu je u Velikom Trojstvu vrcnula u oko, pa je nakon toga morao nositi naočare. Josip Broz visok je 170 centimetara, čitamo u istom dokumentu, govori “hrvatski, njemački i ruski”, kosa mu je plava, glava ima opseg 56 centimetara, a prsa 30 centimetara više.
O Josipu Brozu se zna gotovo sve, ali nedavno deklasificiranje dokumenata CIA-e o Rusiji na vidjelo je izbacilo zapanjujuću tvrdnju, zbog koje se u bivšoj državi, u najboljem slučaju, završavalo na višegodišnjoj robiji.
„Duboko grlo“ koje je pratilo sovjetski politbiro 4. oktobra 1948. godine, na vrhuncu sukoba Tita i Staljina, iznosi tvrdnju kako je maršal Fjodorovič Kumarev – Tito! – zapravo u insceniranom sukobu sa Staljinom, a taj bi sukob trebao pridonijeti infiltraciji komunizma na zapad.
Zbog takvih tvrdnji u bivšoj Jugoslaviji išlo se na robiju ili pred streljački vod

FOTO: Screenshot/24sata
„Politički život u Moskvi ušao je u svoju drugu fazu, u fazu tzv. željeznog čovjeka Molotova“, piše saradnik CIA-e pa nastavlja kako je “Staljin više od 60 posto svoga posla povjerio Molotovu, koji ima dozvolu sam donositi svoje odluke”. Vječeslav Molotov, čovjek koji je prema Čerčilu „savršeno utjelovljivao modernu definiciju robota“, imao je golemu energiju. Satima je mogao sjediti, pisati ili sastančiti, pa je dobio nadimak „čelična guzica“. Čak i kad mu je Staljin poslao ženu u logor, ostao mu je vjeran suradnik. No za Zapad, čak i za najiskusnije kremljologe, bio je nepronicljiv.
„Do sada je bilo jako teško utvrditi što Molotov misli. Ždanov je Molotovljeva žrtva. Molotov je za tu svrhu koristio Rankovićeve pristaše. Nije umro, kako svijet vjeruje, nego je likvidiran. Jasno je da međunarodna zajednica to ne smije doznati. Trenutno je Molotov apsolutna vlast u Moskvi. Nemojte se iznenaditi ako jednoga dana čujete da je Staljin umro od iste bolesti kao i Ždanov. Nakon smrti Ždanova, u Moskvi se vjeruje da postoji samo jedna ruka dovoljno snažna da uspostavi red među satelitskim državama, a to je ruka maršala Fjodoroviča Kumareva (Tito)…“, piše agent.
Poznato je da je Staljin, do izbijanja prvih sukoba, visoko cijenio Tita i da ga je smatrao svojim nasljednikom.

FOTO: Arhiva
Cijeli popis Brozovih lažnih identiteta
Amerikanci u tom trenutku još sumnjaju u stvarnost Titove šizme. Ne znaju s kim imaju posla ni kako će se sve okončati. Još 1948. šalju i četnike u jugoslovenske šume, kako bi postakli pobunu, ali ih UDB-a zarobljava i likvidira.
Tito je između dva rata koristio desetine lažnih identiteta, pa je nastupao kao Metalac, Bradop, B. J., Georgijević, Georgij, B., Zagorac, Rudi, Br., Vanja, R., Jireček, Valter, Fridrih Valter, F. F., Valter Hauser, Titus, F. Valter, inž. Josip Tomanek, Pebić, Ćaća, Ivica, Livius, Oto, Timo, Otto, T., Karl Zajner, Viktor, W. Viktorow, John Alexander Carlson, W. Viktorov, inženjer Tomanek, inženjer Brkić, W., Titerman, inž. Ivan Kostanjšek, Spiridon Mekas, W. Wik, inž. Slavko Babić, Vilim, W. Wiek, Dragomir, inženjer Kostanjšek, Mihailo Butorac, inženjer Petrović, Stari, inž. Slavko Kolar, Važnij, T. G., Z. G., St., Novak, T. O., I. F., TT., Tito…, piše Boris Rašeta za 24 sata.
U fusnoti o njegovim pseudonimima, koju se u čitanju olako preskače, kriju se deseci identiteta, karaktera, profesija… Često je bio inženjer, koji put trgovac, nekad Šveđanin, nekad Nijemac. Na svakoj granici on prolazi novu audiciju. Trebalo je sve to glumiti, pred policijama i carinicima brojnih država. No – nikad nije bio Fjodorovič Kumarov! A pod tim se pseudonimom o njemu raspravlja na Jalti, u krugu komunističkih vođa SSSR-a i Evrope.
„Ako uspostavljanje reda ne uspije, situacija u satelitskim državama Istočnog bloka smatrat će se kritičnom. Takozvani raskol Tita i Kominforma je ogromna laž. Detaljno izvješće bit će dostavljeno čim se dobiju rezultati konferencije koja se trenutno održava u Jalti. Odnosi prema Jugoslaviji iz Moskve nisu se nimalo promijenili. Molotov ne smatra Kumareva (Tita) ni suparnikom ni neprijateljem sovjetske države. Trenutno je reorganizacija divizije gotovo završena. Uopšteno se vjeruje da je reorganizacija temeljena na zajedničkom planiranju. Moguće promjene bit će napravljene u borbenom operativnom planu Jugoslavije. Frontalni karakter operacija bit će zamijenjen gerilskim ratovanjem“, čitamo u CIA-inu dokumentu, prenose 24 sata.
Sljedeći izvještaj datira iz 15. okrobra 1948.
„Pitanje maršala Fjodoroviča (Tita) bilo je jedno od glavnih tema rasprave. Imenovanje Malenkova na čelo Kominforma izazvalo je otpor maršala Kumareva (Tita). Tito je iznio svoju potpunu solidarnost s Moskvom, Staljinom i Molotovom, ali je odbio izvršavati Malenkovljeve naredbe pod bilo kojim okolnostima, jer je Malenkov tvrdio da su Rusi superiorniji od Jugoslovena u moralnosti, manirama, običajima, istorijskim tradicijama i standardu života. Tito je zamolio prisutne da uzmu u obzir ove okolnosti i da ga ne traže da prizna rusku superiornost jer bi to bilo nedopustivo. Moji izvori potvrđuju da je konferencija zapravo bila svađa, a Staljinu je bilo jasno da u bloku postoje ozbiljne podjele. U jednom trenutku Staljin je bijesno vikao:
Ako uskoro ne riješite svoje nesuglasice, bit ću prisiljen zauzeti vaše teritorije (misleći na jugoistočne države) silom i uspostaviti red!
Molotov je brzo reagovao: ‘Prestanite s uvredama odmah. Prvo sredite vlastiti dom, pa se onda žalite na druge’…”, čitamo u tekstu.
Ovu zagonetku iz CIA-ina arhiva morat će riješiti specijalisti. Je li riječ o doušniku koji je, u nedostatku pravih informacija – a vrh KP-a je bio prilično zatvoren – konfabulirao, nadodavao pikantne detalje? A možda je riječ i o dvostrukom agentu, koji namjerno šalje dezinformacije u vrh Agencije. U svakom slučaju, Tito nije bio Staljinov čovjek za pacifikaciju istočne Europe, barem ne nakon 1948. godine.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: „Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu“.
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala TDportal.info
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal TDportal.info, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala TDportal.info , te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
