A ŠTA JE SA NAMA? KOGA TO BRIGA, POKRI SE UŠIMA I ĆUTI

Ne želeći ulaziti u polemiku ni sa SPC, niti sa bajatim političarima/političarkama, u vezi sa skorašnjim premještanjem sveštenika iz parohije u parohiju, objavljujemo našu satiričnu priču iz pera našeg kolege Dr. Maksimusa. I time stavljamo tačku na ovu temu.

DVA ZGUBIDANA

Mitar: Vidi ovo Petre opet hram Vaskrsenja Hristovog u G. Zabrđu i ove nedjelje pun vjernog naroda.

Petar: Bog s tobom Mitre, otkud crkva Vaskrsenja Hristovog u Gornjem Zabrđu?

Mitar: A jok! A kako nije? Evo vidim ovdje i Todora, i Simu, Živka, Jovana, Mirka, Stevaniju, Radu, i još pedesetak Zabrđaca, a bogami vidim tu i Bogutovce i Maleševčane.

Petar: Ma šta ti vidiš Mitre? Ne  bi vidio konac uvuć u iglu pa da je igla kao stožina za sijeno.

Mitar: Ama Petre  ako ne vjeruješ meni evo pogle sam. Izbulji te oči ko ovan godišnjak na ražnju, šta žmirkaš tu.

Petar: Ama jesu oni, Ali crni Mitre nismo mi u G.Zabrđu crn ne bio, mi smo u Popovima.

Mitar: A odakle ovi izbiše onda ako nismo u Gornjem Zabrđu? I svuđe smo ti mi mogli biti ali da odemo u popove teško.

Petar: Ama Mitre nismo mi otišli u popove nego u selo Popovi.

Mitar: A tako reci. Nego, ne reče ti meni otkud ovoliki naš narod ovdje?

Petar: Znaš Mitre kako kažu ” Stado uvijek ide za dobrim pastirom”

Mitar: A jel ono naš otac Srđan?

Petar: Eto čudo se desi i ti Mitre nisi više slijep kod očiju i ti progleda.

Mitar: Aaaa zato su došli Zabrđci, Bogutovci i Maleševčani u Popove. Svome svešteniku u pohode na njegovu prvu Liturgiju u novoj parohiji.

Petar: Naravno, A čuli ti Mitre šta pričaju ovo Popovljani iza nas?

Mitar: Ama đe ću čut nešto od tebe, zvrndaš ko prazan vodenički kamen od kako smo ušli u crkvu. No šta kažu?

Petar: Pa pitaju “Ko su ovi što jutros napuniše crkvu”. Ovaj drugi mu kaže “da su to stari parohijani ovog našeg novog sveštenika – Majevičani”. A on kaže “Sigurno su došli da ga vode nazad. A jok sad ga mi ne damo njima.”

Mitar: A čuj ne daju, pa nisu ga ni serbez upoznali a već ga ne daju?

Petar: A ne daju ga Mitre. Nisu oni kao mi da tako lako daju svog sveštenika. Svi su oni sad nagrađeni moj Mitre, i ova parohija što je dobila ovakvog sveštenika, a i sveštenik koji  je dobio veću i jaču parohiju nadomak grada.

Mitar: A mi Petre? Šta smo mi dobili? Svi nagrađeni a mi kažnjeni?

Petar: A šta ćemo dobiti? Kad smo mi iz Zabrđa, Bogutovog sela i Maleševaca išta od nekog dobili? I onu crkvu u Gornjem Zabrđu smo sami izgradili nas tri sela za jednu godinu u sred balkanskih ratova. I onu crkvu u Maleševcima isto tako za godinu dana prije godino koju. Bogutovo selo dobi rusku crkvu i nju mu oduzeše i napisaše da je sad nekakav manastir u Ugljeviku. Čuj Ugljevik ti je sad do Neđine kafane. Širi se ko rak, gluvo bilo.

Mitar: E moj Petre, izgleda da se moramo okrenuti sebi. Tuđa ruka ne češe naš svrab.

Petar. Češaće tebe Mitre bageri ako onaj crni litijum nađu i kod nas. To naša tri sela može samo dopast. Nekakav rudnik pa da i ovo malo ljudi isele. Nije nam dosta prašine i buke sa naše TE i ovih crnih dalekovoda šro zrače na sve strane. Evo i sveštenika nam odvedoše. Sa njim i petoro djece iz škole. Ko nas šta Mitre pita. Bitni smo ti kao bijeli crkveni miševi.

Mitar: E podsjeti me na mog komšiju, starog crkvenjaka Mirka, neki dan ga pitam šta nam je činiti u vezi popa, a on mi reče ” ma ništa savijemo ramena i pomirimo se sa sudbinom.”  A njemu tako isto ustaše ubiše đeda. Pomirio se sa sudbinom.

Petar: E slušaj ti mene Mitre, čini mi se da se bude Gornjo-Zabrđci iz sna koji je trajao 80 godina. Mislim da nikome neće više biti lako sa njima. Ne zaboravi da je u tursko vrijeme  u Donjem Zabrđu stolovao beg koji je upravljao cijelom narodom od Suvog Polja do Gornjeg Zabrđa. A samo je Gornje Zabrđe imalo svog bega. Ni tada nisu dali na sebe. Ali pobiše ih ustaše 1944 i evo trebalo im je 80 godina da se ponovo usprave. A kad se Gornje Zabrđe uspravi, ostali stoje u stavu mirno!

Mitar: Tako je moj Petre, i ne drži te ruke na leđima dok smo u crkvi, sramota je.

Autor: Dr. Maximus, za TD portal

Pogledajte foto galeriju sa Svete Liturgije održane jutros (08.09.2024) u hramu Vaskrsenja Hristovog u selu Popovi kod Bijeljine. Liturgiju je služio protojerej Srđan Vasiljević, paroh popovljanski. Hram je jutros, bio premali da primi sve vjernike iz naselja Popovi i Dijelovi kao i vjernike iz Gornjeg Zabrđa, Maleševaca i Bogutovog sela:

TD portal/ Redakcija